BORBA ZA MEĐUNARODNO PRIZNANJE NOVE JUGOSLAVIJE

BORBA ZA MEĐUNARODNO PRIZNANJE NOVE JUGOSLAVIJE


Stav Saveznika prema nasoj narodnooslobodilackoj borbi

Iako je narodnooslobodilacki pokret na celu s KPJ postizao sve vece uspjehe i bio jedina prava snaga koja se borila za oslobodenje jugoslavenskih naroda i narodnosti, dugo vremena nije imao punu podrsku Saveznika. Oni su priznavali jugoslavensku vladu u izbjeglistvu, a to znaci da su racunali s obnovom stare Jugoslavije. Istina o narodnooslobodilackoj borbi nije se vise mogla prikrivati nego je sve vise prodirala u svijet.


Glavni cilj oslobodilacke borbe koju su jugoslavenski narodi i narodnosti vodili na celu s KPJ protiv okupatora i domacih izdajnika bio je stvaranje nove Jugoslavije. Nije moglo biti nikakva povratka na staro jer se u narodnooslobodilackoj borbi stvarala nova zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti, u kojoj ce se izgraditi pravednije drustvo. Za ostvarenje toga velikog cilja rukovodstvo NOP-a na celu s Titom moralo je ulagati velike napore da uvjere Saveznike o pravoj istini, tj. tko je nosilac oslobodilacke borbe. Vlade Velike Britanije i SSSR-a sve su se potpunije upoznavale sa stvarnom situacijom u Jugoslaviji. Osim toga, vladu Velike Britanije upoznavali su sve vise s tom istinom i njezine vojne misije, koje su vec u proIjece 1943. uspostavile vezu s Vrhovnim stabom i nekim drugim stabovima.


Konferencija u Teheranu 1943. god.

Prodor istine o NOB-u u Jugoslaviji primorao je Saveznike da znatno vecu paznju obrate jugoslavenskom ratistu. Oni su bili posve upoznati s cinjenicom da je NOVJ glavni nosilac oslobodilacke borbe u zemlji. Taj zaokret u politici Saveznika prema NOB-e dosao je prvi put jace do izrazaja na medusaveznickoj konferenciji u Teheranu potkraj 1943. god. Na njoj su sudjelovali predsjednik SAD Roosevelt, britanski predsjednik vlade Churchill i predsjednik Sovjeta narodnih komesara SSSR-a Staljin. Na tom veoma znacajnom sastanku postignuti su dogovori o daljnjoj zajednickoj suradnji velikih saveznickih sila u vodenju rata protiv Njemacke i Japana. Razmatrano je i pitanje Jugoslavije. Zakljuceno je da se pruzi znatna pomoc NOVJ u ratnom materijalu, opremi i hrani te da se omoguci prebacivanje partizana ranjenika u 1taliju. Time su NOVJ sluzbeno priznale saveznicke sile kao saveznicku armiju i istaknuto je veliko znacenje njene uloge u ratu s njemackim snagama na Balkanu.
Konferencija u Teheranu bila je, prema tome, prava prekretnica u drzanju Saveznika prema narodnooslobodilackoj borbi. Nakon toga dolazi i do promjene u jugoslavenskoj emigrantskoj vladi. 1z nje su izasli predstavnici reakcionarne velikosrpske politike, a mandat za sastav nove vlade dobio je Ivan Subasic. On je pripadao onim gradanskim politicarima u emigraciji koji su pristajali na sporazumijevanje s rukovodstvom NOP-a.


Sporazum Tito-Subasic 1944. god.

Drugo zasjedanje AVNOJ-a svojim je povijesnim odlukama oznacilo i cvrst korak u borbi za medunarodno priznanje nove Jugoslavije. Saveznici su se upoznali s odlukama Drugog zasjedanja i priznali Nacionalni komitet, ali to priznanje jos nije bilo potpuno. Oni su naime jos uvijek priznavali i emigrantsku vladu. Nastojali su da nakon promjene u njoj dode do sporazuma izmedu Nacionalnog komiteta i nove emigrantske vlade na celu sa Subasicem. Zapadni Saveznici tezili su na taj nacin bar donekle omoguciti povratak kralju u zemlju i ocuvati svoj utjecaj u J ugoslaviji.


Rukovodstvo NOP-a prihvatilo je pregovore s novom emigrantskom vladom kako bi se ubrzalo priznanje nove Jugoslavije i razvili bolji odnosi sa Saveznicima. Tako je u lipnju 1944. doslo na Visu do sklapanja sporazuma izmedu Tita, predsjednika Nacionalnog komiteta, i Subasica, predsjednika emigrantske vlade. Subasic je primio obavezu da ce njegova vlada biti sastavljena od politicara koji nisu djelovali protiv NOP-a. Obavezao se da ce takva vlada izdati deklaraciju kojom priznaje AVNOJ i Nacionalni komitet, te da ce odati puno priznanje NOP-u i pruziti mu daljnju podrsku. Takoder je emigrantska vlada osudila politiku izdajnika u zemlji, pozivajuci narod da odlazi u NOB. Dogovoreno je da se konacno uredenje nove Jugoslavije rijesi po volji naroda poslije oslobodenja zemlje.
Sporazurn Tito-Subasic znacio je velik uspjeh rukovodstva NOP-a u borbi za medunarodno priznanje nove Jugoslavije.